Skala akademske samoefikasnosti

Osvrnula bi se na poglavlja (5.2.3 i 8.4.) autora dr. sc. Darka Lončarića koja se odnose na skalu akademske samoefikasnost. Poglavlja se mogu pronaći u izvornom tekstu Lončarić, D. (2014). Motivacija i strategije samoregulacije učenja: teorija, mjerenje i primjena. Rijeka: Učiteljski fakultet u Rijeci. 

Skalu akademske samoefikasnosti mjerimo s ciljem operacionalizacije komponente motivacijskih uvjerenja koja se odnosi na očekivanja uspjeha. Sama skala sastoji se još od dvije subskale:1) Samoefikasnost u procesu učenja2) Samoefikasnost u postizanju željenih ishoda učenja 

Skalu sačinjava 8 čestica sa zasićenjima od 0,49 do 0,94 čime je zadovoljen Thurstonov kriterij jednostavne reaktorske strukture. Faktori koji su dobiveni odnose se na učenikovu procjenu samoefikasnosti u procesu učenja i u postizanju željenih ishoda učenja. Isto tako faktori su u korelaciji što omogućuje da se Skala samoefikasnosti može primjenjivati ne samo kao dvofaktorska već i kao jednofaktorska mjera. 

Slika 1. Korelacije među subskalama akademske samoefikasnosti i korelacije subskalama akademske samoefikasnosti sa školskim uspjehom na polugodištu 

Skala se može provoditi individualno i grupno. Pri konstrukciji posebna pozornost posvećena je razumljivosti i jezičnoj komponenti. Ukoliko se skala primjenjuje na djeci mlađoj od 10 godina potreban je individualan pristup. Skala je napravljena tako da ispitanici na skali od 1 do 5 određuju koliko se tvrdnje odnose na njih (1- uopće se ne odnosi na mene, do 5- u potpunosti se odnosi na mene). 

Rezultati se dobivaju tako da se zbrajaju procjene na česticama koje pripadaju određenoj subskali. Ako se procjenjuje ukupna samoefikasnost rezultat se računa zbrajanjem procjena svih čestica skale. 

Slika 2. Primjer Skale akademske samoefikasnosti 

Smatrate li vi da je važno utvrditi kako učenik doživljava sebe, po pitanju samoefikasnoti, u nastavnom procesu?  Koliko napreduje te koliko je zadovoljan svojim uspjehom? Zašto?

Ovakvim skalama učitelji i roditelji mogu na jednostavan način vidjeti koliko je dijete zadovoljno svojim školskim uspjehom te kako doživljava sebe u okviru školskog programa. Dobivene rezultate mogu uspoređivati sa stvarnim rezultatima te uočiti potencijalni problem u djetetovom poimanju samoefikasnosti i uspješnosti. Isto tako učitelj može steći dobar uvid koliko dobro obavlja svoj posao te ustvrditi je li način na koji ga provodi pretežak ili možda prelagan.  

Zadovoljstvo učitelja poslom: uloga agresivnog učeničkog ponašanja i učiteljske povezanosti s učenicima

Osvrt na znanstveni članak „Zadovoljstvo učitelja poslom: uloga agresivnog učeničkog ponašanja i učiteljske povezanosti s učenicima“ autorica Izv. prof. dr. sc. Tajane Ljubin Golub, Dr. sc. Diane Olčar i Sandre Bezak.

Nasilje prema učiteljima u školama nije svakodnevna pojava, no uočava se sve više. Ono obuhvaća sljedeće oblike ponašanja kao što su: verbalno agresivno ponašanje (npr. vrijeđanje); fizičko agresivno ponašanje (npr. guranje); oštećivanje osobne imovine (npr. krađa novca, uništavanje odjeće); socijalna prisila (npr. prisiljavanje učitelja da da bolje ocjenu); i manipulativno ponašanje s ciljem socijalne izolacije žrtve. Mogu ga iskazivati učenici, roditelji ili rođaci učenika, kolege i nadređeni. Ipak, najveći broj istraživanja pokazuje da su prema učiteljima najčešće agresivni učenici.

Autorice ističu kako postoje različiti faktori koji stvaraju klimu za agresivno ponašanje poput pritiska pod kojima se nalaze učenici, nepovoljna školska sredina, opterećenost, nedostatak pozitivnih emocija i vrijednosti, stil upravljanja razredom te socio-ekonomski status škole i učenika.

Agresivno ponašanje prema učiteljima problem je koji se počeo javljati u zemljama širom svijeta. Ipak, Reddy i suradnici (2013) su pregledom međunarodnih recenziranih znanstvenih časopisa za period od 1988. do 2013. godine našli samo 21 znanstveno istraživanje o ovoj temi, od kojih se 9 odnosilo na SAD, a 12 na druge zemlje.

Konkretno, nasilje prema učiteljima ostavlja negativne posljedice na njihovo fizičko i psihičko zdravlje u vidu fizičkih simptoma kao što su glavobolja ili umor, povećan rizika od fizičkih ozljeda i veća učestalosti negativnih emocija. Takvo nasilje, isto tako, može biti uzročnik straha koji je povezan s psihičkim i somatskim poremećajima.

U Hrvatskoj je provedeno vrlo malo istraživanja o agresivnom ponašanju prema učiteljima. Stoga je jedan cilj ovog rada bio istražiti postoji li razlika u učeničkom i roditeljskom agresivnom ponašanju prema učiteljima ovisno o sljedećim sociodemografskim faktorima: dobi učenika, mjestu osnovne škole (selo / grad), vrsti srednje škole (stručne škole / gimnazije) te rodu i dobi učitelja.

Rezultati ovog istraživanja pokazali su kako 54% učitelja doživjelo neki od ispitivanih oblika agresivnog ponašanja učenika, a njih 12% neki od oblika agresivnog ponašanja roditelja te da je učestalost agresije u hrvatskim školama rjeđa nego što su pokazala istraživanja u drugim zemljama. Nadalje autorice su ustanovile da se učitelji osnovnih škola u gradskim i seoskim sredinama nisu razlikovali u razini doživljenog agresivnog ponašanja od učenika te da mlađi učitelji i učiteljice više doživljavaju agresivno ponašanje učenika nego učitelji starije dobi.

Ovaj rad ukazao je na važnost pozitivnih i negativnih čimbenika na zadovoljstvo učitelja. Smatrate li vi da povezanost učitelja sa svojim učenicima utječe na pojavu agresivnog ponašanja? Hoće li na agresivno ponašanje više utjecati učiteljev stav i njegove osobine ili možda osobine samog učenika?

Nepobitna činjenica je ta da nailazimo na sve više agresivnog ponašanja učenika prema učiteljima. Učitelj je taj koji će kreirati okolinu u kojoj radi i kako radi. Ako učitelj sam napravi pozitivnu okolinu, u kojoj su svi jednaki, i u kojoj su svi sretni, učenici neće naći povod agresivnom ponašanju. Ponekad, i same osobine učenika, učenikova okolina i način odnošenja izvan škole mogu biti dovoljne za poticanje neprikladnog ponašanja. Tada učitelj mora biti svjestan da on nije uzrok i pomoći učeniku u rješavanju problema jer njegovo ophođenje i reakcije imaju značajan utjecaj na učenike i razrednu klimu.