Prepoznavanje i reagiranje budućih učitelja razredne nastave na vršnjačko zlostavljanje

Vršnjačko zlostavljanje (bullying) je kategorija agresivnog ponašanja učenika ili grupe učenika. Izvodi se sa svrhom da se drugu osobu ponizi, povrijedi ili podloži. Počinitelj i žrtva najčešće nisu izjednačeni po moć te se stoga žrtva nije u mogućnosti obraniti. Učitelji su u specifičnoj situaciji jer mogu primijetiti nasilje u školi te ga prevenirati ili zaustaviti kada ga primijete. No ustanovljeno je kako tek oko 25% školskog osoblja reagira na slučajeve zlostavljanja kojemu su prisustvovali.

 Neadekvatne reakcije učitelja na zlostavljanje mogu obeshrabriti učenike da potraže pomoć od njih. One mogu ovisiti o nizu faktora poput individualnih karakteristika učitelja, stavova i uvjerenja, empatije sa žrtvom te dovoljnoj ili nedovoljnoj edukaciji samog učitelja. Kvaliteta finskog obrazovanja pokazala se djelotvorna i na ovom području. Tako su istraživanja na finskim učiteljima pokazala da su oni od mogućih reakcija najviše skloni disciplinirati zlostavljača, zatim uključiti druge odrasle osobe, raditi sa zlostavljačem i žrtvom, a najmanje su skloni ignorirati događaj. 

Zlostavljanje obuhvaća široku lepezu negativnih radnji, a podijeljeno je u tri vrste. Fizičko zlostavljanje uključuje ponašanja kao što su udaranje, guranje, uništavanje tuđih stvari itd. Najčešća vrsta zlostavljanja je ono verbalno koje se očituje ismijavanjem drugog učenika, prijetnjama, ucjenama i nazivanjem učenika pogrdnim imenima. Relacijsko zlostavljanje obuhvaća prikrivena agresivna ponašanja poput izbacivanja drugih iz igre, ignoriranje druge osobe ili širenje glasina i laži o drugoj osobi. Ono se procjenjuje najmanje teškim, često je i prekriveno, no isto tako može ostaviti loše posljedice. 

U svrhu ispitivanja reakcija budućih učitelja na incidente vršnjačkog zlostavljanja Izv. prof. dr.sc. Tajana Ljubin Golub i Mr. Nikolinom Dolački  provele su istraživanje kojem je glavni cilj bio utvrditi u kojoj mjeri budući učitelji točno prepoznaju zlostavljanje te koje se reakcije učitelja smatraju poželjnima. Uzorak su sačinjavali studenti koji se obrazuju za učitelje razredne nastave u osnovnoj školi na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Od toga ispitano je 97% ženskih ispitanika u dobi od 18-20 godina. Niti jedan ispitanik nije se opredijelio za ignoriranje događaja. Reakcije koje su se najviše odabirale bile su pozvati zlostavljača na razgovor kod učiteljice i ukazati mu/joj na neprimjerenost ponašanja (od 80%-89%), pozvati roditelje na razgovor kod učiteljice (od 27% do 86% ovisno i vrsti zlostavljanja) i uputiti žrtvu i zlostavljača kod školskog psihologa ili pedagoga (25% do 54%). Verbalno zlostavljanje prepoznalo je najveći broj ispitanika dok je relacijsko zlostavljanje prepoznalo manje od polovine zbog percepcije da je to obična razmirica. Najtežim oblikom procijenjeno je fizičko zlostavljanje,  a relacijsko zlostavljanje procijenjeno je lakšim od fizičkog i verbalnog. 

Zlostavljanje u školskom kontekstu stvara razrednu okolinu koja nije poticajna za učenje, a jake emocionalne reakcije učenika koji je zlostavljan mogu uzrokovati strah od škole, slabije akademsko postignuće, uzimanje sredstava ovisnosti, delikvenciju ili pak razvoj depresije.

S druge strane zlostavljačko ponašanje povezano je sa uzimanjem alkohola i narkotika te depresivnim simptomima. Ono ovisi o nizu faktora kao što su roditeljska podrška, emocionalna toplina, školska klima, prevencija na razini škole koji kod zlostavljača najčešće izostaju.

Prepoznavanje vršnjačkog zlostavljanja u školi preduvjet je ispravne reakcije učitelja za smanjenje i prevenciju budućeg zlostavljanja. Učeničko prijavljivanje zlostavljanja važan je izvor informacija  stoga povjerenje djeteta u učitelja i njegovu aktivnu ulogu mora biti stvoreno već u samom početku. Rezultati istraživanja pokazali su nam kako je potrebna veća edukacija te kompetencija za uočavanje i pravilno reagiranje učitelja na vršnjačko zlostavljanje. U svakoj školi trebao bi se razviti sustavni preventivni program  koji će podržati aktivno, a ne izbjegavajuće, ponašanje učitelja u takvim situacijama.

Smatram da je edukacija školske zajednice od presudne važnosti za prevenciju zlostavljanja i  normalan razvoj svakog djeteta. Razgovor i usmjeravanje mogu voditi boljem razumijevanju uzorka problema stoga  učitelji niti jedan problem ne smiju zanemarivati.  U njihovom cilju mora biti sreća i uspješan razvoj svakog djeteta.

Više o ovoj temi možete pronaći na: 

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=245186