Stimulacija emocionalnog razvoja djece

Roditelj je ključan čimbenik u  djetetovom razvoju. Zbog toga emocije i njihove razvojne promjene u prvoj godini života nije moguće proučavati izvan okvira odnosa dijete-roditelj. Potrebe djeteta na koje roditelji odgovaraju tijekom ranog razvoja čine temelj za dobre emocionalne, socijalne i intelektualne sposobnosti u njegovom kasnijem razvoju.

Pod emocijama (osjećajima) podrazumijevamo unutarnje reakcije, a dijete ih izražava putem izraza lica, gesti ili vokalizacijom. Istraživanja su pokazala kako je podudaranje između onoga što dijete osjeća i onoga što pokazuje vrlo blisko stoga roditelji točno mogu razaznati što je njihovom djetetu u određenom trenutku potrebno. Odnosi koje dijete gradi prema bliskim osobama pripadaju emocionalnoj i socijalnoj domeni, no nije ih moguće odvojiti od komunikacijskog i kognitivnog razvoja. Nježnim govorenjem, pjevanjem i oponašanjem roditelji djeci stvaraju prilike za komunikaciju, a komunikacija novorođenčeta s vanjskim svijetom započinje već prvim krikom. Za cjeloviti psihički razvoj djeteta poticajno je da roditelji i svi koji dijete okružuju jednostavnim jezikom imenuju ono što dijete vidi.

Marta Ljubešić u svojem članku iznosi da je prvo što je djetetu neizbježno potrebno za pravilan razvoj toplina i podržavajući odnos. Zadovoljavanje tih potreba važnije je od kognitivnog treninga ili edukativnih igara. Djeca koja se osjećaju voljeno uspješnije će uspostavljati pozitivne odnose prema drugima. U tom kontekstu pomaže i igra. Igra će djetetu pomoći u otkrivanju svijeta i gradnji odnosa s osobama koje ga okružuju. Važno je da dijete kroz vizualne i akustične signale osjeti da je majka blizu te da mu je emocionalno dostupna više od dvije trećine njegovog vremena. 

Razvoj samopoštovanja djeteta je pod utjecajem reakcija osoba koje ga okružuju. Jako je važno da roditelji i ostali koji brinu o djetetu razumiju koliko je za razvoj samopoštovanja potrebno da dijete ima ljubav, sigurnost i utjehu. Ako mu nešto ne uspijeva ne smije ga se posramljivati. Treba biti hvaljeno najprije za aktivnost i uložen trud, a potom za rezultate. 

Rane interakcije roditelj-dijete mogu biti narušene uslijed različitih čimbenika poput psihosocijalne nezrelosti za roditeljstvo, duševne bolesti poput depresije, dugotrajne izloženosti stresu ili djetetovim zdravstvenim i razvojnim teškoćama.

Svatko dijete ima svoj jedinstveni temperament stoga pružanjem ranog iskustva koje odgovara djetetovoj prirodi potičemo njegov zdrav razvoj. Pritom preveniramo poteškoće kod učenja i ponašanja te osposobljavamo dijete na razvoj njegovog punog potencijala. 

Smatram da je vrlo važno da svatko kao roditelj da najbolje od sebe što može kako bi njegovo dijete bilo ostvareno. Nitko to neće moći napraviti savršeno jer nitko nije savršen. Bitan je dobar odnos koji se stvori i u kasnijem životu njeguje.

Više o ovoj temi možete pronaći na: http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=211492