Roditelj je
ključan čimbenik u djetetovom razvoju. Zbog toga emocije i njihove razvojne promjene u
prvoj godini života nije moguće proučavati izvan okvira odnosa dijete-roditelj.
Potrebe djeteta na koje roditelji odgovaraju tijekom ranog razvoja čine temelj
za dobre emocionalne, socijalne i intelektualne sposobnosti u njegovom kasnijem
razvoju.
Pod emocijama
(osjećajima) podrazumijevamo unutarnje reakcije, a dijete ih izražava putem
izraza lica, gesti ili vokalizacijom. Istraživanja su pokazala kako je podudaranje između onoga što dijete osjeća i onoga što pokazuje vrlo blisko stoga roditelji točno mogu razaznati što je njihovom djetetu u određenom trenutku potrebno. Odnosi koje dijete gradi prema bliskim
osobama pripadaju emocionalnoj i socijalnoj domeni, no nije ih moguće odvojiti
od komunikacijskog i kognitivnog razvoja. Nježnim govorenjem, pjevanjem i oponašanjem roditelji djeci stvaraju prilike za komunikaciju, a komunikacija novorođenčeta s vanjskim
svijetom započinje već prvim krikom. Za cjeloviti psihički razvoj djeteta poticajno je da roditelji i svi koji dijete okružuju jednostavnim jezikom imenuju ono što dijete vidi.
Marta Ljubešić u
svojem članku iznosi da je prvo što je djetetu neizbježno potrebno za pravilan
razvoj toplina i podržavajući odnos. Zadovoljavanje tih potreba važnije je od
kognitivnog treninga ili edukativnih igara. Djeca koja se osjećaju voljeno uspješnije
će uspostavljati pozitivne odnose prema drugima. U tom kontekstu
pomaže i igra. Igra će djetetu pomoći u otkrivanju svijeta i gradnji odnosa s
osobama koje ga okružuju. Važno je da dijete kroz vizualne i akustične signale
osjeti da je majka blizu te da mu je emocionalno dostupna više od dvije trećine
njegovog vremena.
Razvoj
samopoštovanja djeteta je pod utjecajem reakcija osoba koje ga okružuju.
Jako je važno da roditelji i ostali koji brinu o djetetu razumiju koliko je za
razvoj samopoštovanja potrebno da dijete ima ljubav, sigurnost i utjehu. Ako mu
nešto ne uspijeva ne smije ga se posramljivati. Treba biti hvaljeno najprije
za aktivnost i uložen trud, a potom za rezultate.
Rane interakcije
roditelj-dijete mogu biti narušene uslijed različitih čimbenika poput
psihosocijalne nezrelosti za roditeljstvo, duševne bolesti poput depresije,
dugotrajne izloženosti stresu ili djetetovim zdravstvenim i razvojnim
teškoćama.
Svatko dijete ima svoj jedinstveni
temperament stoga pružanjem ranog iskustva koje odgovara djetetovoj prirodi
potičemo njegov zdrav razvoj. Pritom preveniramo poteškoće kod učenja i
ponašanja te osposobljavamo dijete na razvoj njegovog punog potencijala.
Smatram da je vrlo važno da svatko kao roditelj da najbolje od sebe što može kako bi njegovo dijete bilo ostvareno. Nitko to neće moći napraviti savršeno jer nitko nije savršen. Bitan je dobar odnos koji se stvori i u kasnijem životu njeguje.
Smatram da je vrlo važno da svatko kao roditelj da najbolje od sebe što može kako bi njegovo dijete bilo ostvareno. Nitko to neće moći napraviti savršeno jer nitko nije savršen. Bitan je dobar odnos koji se stvori i u kasnijem životu njeguje.
Više o ovoj temi možete pronaći na: http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=211492


Slazem se s time da je roditeljska ljubav I briga kljucna u kvalitetnom razvoju djeteta, intelektualno I socijalno. Isto tako smatram da roditelji moraju znati dobro balansirati izmedu postavljanja granica I pokazivana brige po uzoru na autoritativnI oblik odgoja djeteta.
OdgovoriIzbrišiMožda je ponekada i najteža zadaća roditelja izbalansirati i odrediti djetetove granice, a u isto vrijeme pokazati i objasniti djeci kako je to najbolje za njih.
IzbrišiPa,mislim da je emocionalna veza između roditelja i djeteta bitna. Djeca se ugledaju na svoju okolinu(roditelje) i na jedan način ih kopiraju. Slažem se da djeci treba puno topline i pažnje,iako nebi trebalo pretjerivati u tome. Treba dati djetetu slobodu,ali isto tako u nekim granicama dok ono samo ne shvati što treba,a što ne.
OdgovoriIzbrišiUpravo tako! Moramo pripaziti da jednog dan budemo dobar uzor svojoj djeci jer ona prvo uče oponašanjem roditelja. Moramo se potruditi da ih naučimo ispravne stvari.
IzbrišiSmatram da svaki roditelj zna što je najbolje za njegovo dijete, ali isto tako nisu svi svjesni da pokazuju premalo ljubavi i brige koja je djeci prijeko potrebna u razvoju.
OdgovoriIzbrišiNekada ne možemo biti svjesni svojih postupaka. Važno je da u svakom trenutku dajemo sve od sebe.
IzbrišiSlažem se potpuno u svemu! Dijetetu je najpotrebnija briga roditelja jer se s njima razvijaju i oni su djetetu kao uzor! Dijete radi sve kao i oni, uči s njima! Oni su najbitnija stavka u njihovom razvoju.
OdgovoriIzbrišiRoditelji su najvažniji, no ne smijemo niti zaboraviti na utjeca okoline.
IzbrišiU potpunosti se slažem da roditelji trebaju pružati ljubav, sigurnost i utjehu, ali nerijetko nailazimo na primjere roditelja koji odgajaju djecu vodeći se "roditeljskim instinktom" te često nisu niti educirani niti upoznati s tematikom kognitivnog razvoja djece te zbog toga čine pogreške koje kasnije mogu imati velike negativne posljedice za dijete.
OdgovoriIzbrišiNaravno da su roditelji ti koji "usađuju" u nas sve što znaju i sve što su naučili od svojih roditelja.Svi smo svjesni da se generacije razlikuju te na temelju razlika koje uvidimo naspram naših recimo djedova i baka možemo poboljšati naše karakteristike ili možda čak i utjecati na njihova razmišljanja.Od iznimne su važnosti sve vrijednosti koje usvojimo od svih u našem okruženju pogotovo u najranijim godinama našeg života,a onda nas one prate zauvijek.Dobar članak! :)
OdgovoriIzbrišiSlažem se sa time da roditelji trebaju djeci pružiti svu svoju ljubav, toplinu i sigurnost jer će tako pozitivno utjecati na njihov pogled na život i djeca će biti sigurna u svoje sposobnosti.
OdgovoriIzbrišiPostoje ljudi koji kažu da se kod neke djece vidi kako je 'roditelj radio s njima' što je u potpunosti istina. Već u ranom djetinjstvu kod neke djece možemo prepoznati više, dok kod neke manje samopouzdanja, želje za socijalnom interakcijom, rasponom vokabulara i slično.
OdgovoriIzbrišiSve je više djece koja ne mogu u potpunosti, s lakoćom i kvalitetno funkcionirati u ovome svijetu… Zabrinjava podatak da se svakim danom povećava broj djece s poteškoćama u koncentraciji pažnje, ADHD-om, autizmom… Potvrda je to da se nešto desilo s našim tijelima. U potpunosti se slažem da su roditelji ključ razvoja emocija kod djeteta. Najvrednije što roditelji mogu dati svome djetetu je sposobnost, da cijeni svoje osjećaje i vjeruju onome što osjećaja. Emocije prate sve djetetove aktivnosti, pa tako igru i učenje. Mala djeca imaju snažne emocije, da bi ih mogla kontrolirati, kasnije, trebaju tijekom cijelog djetinjstva podršku odraslih.
OdgovoriIzbrišiSlažem se sa svime rečenim. Od izrazite je važnosti da roditelji svu svoju pažnju, ljubav i brigu usmjere na dijete. Važna je ta veza između roditelja i djeteta iz razloga jer upravo je roditelj osoba poput koje i dijete jednog dana želi postati.
OdgovoriIzbrišiSlažem se sa svime navedenim. Jako je bitan odnos roditelj-dijete već u najranijoj dobi. Roditelji su svom djetetu uzor kroz život i oni nas "stvaraju" i pripremaju za sve što nas u životu čeka. Svaki roditelj će prilikom odgoja dati sve od sebe da svoje dijete odgoji najbolje što može.
OdgovoriIzbrišiSlažem se da je djetetu potrebna toplina, i briga roditelja. No ipak, roditelji ne bi trebali pretjerivati i razmaziti dijete. Treba naći granicu između razmaženosti i dobrog odgoja djeteta.
OdgovoriIzbrišiSve navedeno po meni je i ispravno, briga i toplina roditelja jedni su od najbitnijih čimbenika normalnog razvoja djeteta. Roditelj ipak treba znati postaviti određene granice i odgojiti dijete na način da zna što je ispravo, a što ne odnosno dobro ga odgojiti.
OdgovoriIzbrišiRoditeljska ljubav je najbitnija, veza između roditelja i djeteta mora biti jaka i puna topline. Ali roditelji definitivno moraju znati izbalansirati neke stvari. Ne smiju previše popuštati ali ne smiju ni biti prestrogi.
OdgovoriIzbrišiMislim da je majcina toplina najbitnije sto majka moze dati djetetu. Mislim da majka ne moze nikad dati previse njeznosti i topline, te da se dijete nece bas zato razmaziti. Slazem se s ostalim komentarima da je izuzetno vazno znati postaviti dobru granicu jer ce nas djeca uvijek iskusavati "dokle ide".
OdgovoriIzbrišiJako je tanka granica između davanja previše djetetu i davanje djetetu taman pažnje i topline koliko treba. Djete se treba voljeti bezuvjetno i učiti da je voljeno, ali definitivno ima slučajeva gdje majke pretjeruju pa djeca postanu vrlo razmažena jer ne znaju granice.
OdgovoriIzbrišiSmatram da svaki roditelj zna što je najbolje za njegovo dijete, ali da bi se također svi trebali educirati o mnogo stvari i poticati svoju djecu čim uvide u njima neki rast kako ih nikada nebi zakinuli za mnoge životne prilike !
OdgovoriIzbrišiSlažem se sa svim navedenim. Toplina i podrška su jedni od ključnih elemenata koji pridonose razvoju sretnog i zadovoljnog djeteta te samim time se stvaraju dobri temelji za daljni emocionalni razvoj.
OdgovoriIzbrišiDobar roditelj djetetu pruža sve. I dobro i loše. Dobre stvari su ljubav i podrška a 'loše' su granice koje nitko ne voli ali ponekad su nužne.
OdgovoriIzbrišiDjeci su njihovi roditelji "cijeli svijet" u ranoj dobi, oni su izvor svega znanja, i vrhovni autoritet. Roditelj bi trebao to imati na umu tijekom odgoja djeteta, te mu pružiti odgovarajuću toplinu i ljubav, učiti dijete samostalnosti i odgovornosti, jer smatram da se najbolje mogu razviti te karakteristike u ranoj dobi. Sasvim je dovoljno da roditelj svojim dobrim ponašanjem bude uzor svomu djetetu, pošto oni kopiraju sve što roditelji rade. Ako roditelji ne viču jedan na drugog, nisu agresivni,tj. na asertivan način rješavaju svoje sukobe, smatram da ni dijete neće biti agresivno.
OdgovoriIzbrišiEmocionalna sreća je potrebna da se dijete razvije kako spada. Dobar roditelj će napraviti sve što je potrebno da se dijete osjeća sigurno i sretnim.
OdgovoriIzbrišiSlažem se da roditelji trebaju djeci pružiti sve na svijetu kako bi njihova djeca izrasla u zdrave i sretne ljude, ali naravno u granicama kako ne bi razmazili djecu.
OdgovoriIzbrišiVrlo zanimljiva tema i odličan članak. Slažem se da djeca trebaju odrastati u okruženju u kojem ih se voli, poštuje, njeguje, uvažava njihovo mišljenje i potrebe, posebno u ranijim godinama njihovog razvoja. No isto tako smatram da bi roditelji trebali u nekom trenutku popustiti, te da bi djeca trebala preuzeti neke jednostavnije aktivnosti, zadaće i obveze na sebe (npr. u ranijoj dobi pospremiti igračke, odjeću, što su stariji više pomagati u kućanstvu, naučiti vezati tenisice, šiljiti bojice, pravilno se koristiti toaletom, prepoznati i samostalno obući svoju odjeću i obuću...). Ustrajnošću da djeca usvoje takve aktivnosti, djeca postaju bilji i sposobniji ljudi. Nažalost u današnje vrijeme u škole dolazi sve više djece koju roditelje obasipaju pretjeranom brigom i pažnjom, pa za njih obavljaju sve obveze i zadatke. Svoju vlastitu djecu, svoje princeze i prinčeve, odgajaju kao djecu nesposobnu samostalnog razmišljanja...a u većini slučajeva toga nisu niti svjesni. Zato mislim da bi roditelji puno više i češće trebali preispitati načine i postupke po kojima odgajaju svoju djecu te više misliti na budućnost djece i njihovo snalaženje u njoj.
OdgovoriIzbrišiSlažem se sa svime sto stoji u članku. Izuzetno je bitno i ključno za razvoj djeteta ono što mu roditelj može podariti iz čiste ljubavi-sigurnost, pouzdanje i toplinu. Ali pri svemu tome biti roditelj koji će postavljati granice kako bi dijete osamostalio i pripremio za život, koji će ga ispravno usmjeravati i pomoći mu izgrađivati samopouzdanje od najranije dobi.Svemu tome treba dodati i potrebu ulaganja napora u izgradnju što kvalitetnije komunikacije sa djetetom. U tome se slažem u potpunosti i sa komentarom iznad.
OdgovoriIzbrišiDobar roditelj je upravo onaj koji pruža dovoljno topline i podrške, ali i postavlja granice i pravila. Bitna je umjerenost.
OdgovoriIzbriši